• Marija Taraš

DAISY JONES I ŠESTROKA - TAYLOR JENKINS REID

Updated: Aug 14, 2020

Nakladnik: Vorto Palabra

Prijevod: Selma Muftić Pustički2020.




Nije me zanimalo da budem nečija muza. Ja nisam muza. Ja jesam taj netko. Kraj jebene priče.


Ovako, pokušati ću ne otkriti ništa o radnji romana iz jednog jedinog razloga – MORATE JE PROČITATI. I ne, ovo nije epsko književno djelo bez kojeg biste zakinuli svoju opću kulturu da ga ne pročitate, zakinuti ćete svoje, možda nekoć divlje srce za ludu vožnju kroz galzbeni sviejt o kojem je dobar dio nas, makar nekoć davno maštao. Da, ovo je priča o seksu, drogi i rock'n'rollu – ali zapravo, ovo je priča o snovima i noćnim morama, o ljubavi, posrtanju, umjetnosti, prijateljstvu i tome koliku moć ima činjenica da netko vjeruje u vas, čak i kada vi prestanete vjerovati u sebe.


Mislim da moraš imati vjere u ljude i prije nego oni to zavrijede. Inače to nije vjera, zar ne?


Daisy Jones & Šestorka je roman o usponu istoimenog izmišljenog rock benda i prikazuje njihov šokantni i zloglasni raspada. Postavljen u 1970-te, sve u ovom romanu je rock’s roll; svaki lik ima svoju priču, vlastiti razlog ljubavi prema glazbi i svoje mišljenje o Daisy Jones i Billyju Dunneu (buntovne vođe benda). Dok će i Daisy i Billy sebe smatrati srcem i dušom benda, hoće li njihove narcisoidne i sebične sklonosti, da ne spominjemo njihovu hlapljivu želju za svjetlima reflektora, odgurnuti ostale članove benda? I hoće li njihova borba sa njihovim demonima pokazati kao preveliki pritisak, i na kraju biti razlog propadanja benda?


Tako je neobično kako nečija tišina – nečije ustrajanje na tome da se ništa ne događa – može gušiti. Ali može. I gušiti je doista prava riječ. Osjećaš se kao da ne možeš disati.
Kada si umjetnik, govoriti istinu na taj način – kap što to radimo sada – znači da se stavljaš u vrlo ranjiv položaj. Kada živiš svoj život, toliko si u svojoj glavi, vrtiš se u vlastitoj boli, da je teško vidjeti koliko je sve to očito ljudima oko tebe. Svoje sam pjesme smatrala kodiranima i tajnima, ali pretpostavljam da nisu bile ni jedno ni drugo.


Stil pripovijedanja ove knjige najviše me se dojmio; čitav roman je napisan kao intervju, osim što se nikad ne "čujemo" novinara, samo relevantne i ključne osobe, tako da je cijela priča poput jednog seciranog pa nanovo pažljivo složenog razgovora. Jako mi se svidjelo kako se različiti ljudi drugačije sjećaju istih stvari, a nepouzdani narativ je u konačnici ono što ovu knjigu čini tako intrigantnom. Nikad nisam bila sigurna jesam li pročitala istinu, a verzije istine koje se pamti svaki član benda, u konačnici govori više o likovima kao individuama, nego o samom bendu.



Napisala je nešto za što sam osjećao da bi i sam mogao napisati, iako sam znao da ne bih uspio. Ne bih mogao smisliti takvo što. A to i želimo od umjetnosti, zar ne? Kad netko točno opiše ono što osjećamo duboko u sebi. Kad uzme djelić tvoga srca i pokaže ti ga. Kao da te upoznaje s jednim dijelom tebe.


Ne iznenađuje što je cijela knjiga vrvi seksom, drogom i rock'n'roll-om. Svidjelo mi se kako se autorica nikada nije bojala otkriti detalje i vrlo je sirova u vezi borbama koje njeni likovi vode u privatnim životima, posebno s ovisnošću. U niti jednom trenutku ne prikazuje ovisnost kao nešto što je lako nadići i pretpostavljam da svatko tko suosjeća s likovima ili ih možda dobro razumije sigurno zahvalan na iskrenom prikazu tog svijeta.



Ta je izvedba bila nabijena elektricitetom. Njih dvoje, zajedno. Sviraju i pjevaju jedno drugome. Izgledalo je kao da si čupaju srce na državnoj televiziji. Takvi se trenuci ne događaju često. Ako si ostao budan te subote navečer i gledao ih, imao si osjećaj da si svjedočio nečem velikom.


Likovi su vjerojatno bili najzanimljiviji dio knjige; Billy i Daisy bili su intrigantni, ali zapravo, zavoljela sam manje fokusirane članove benda i kako su pridonijeli svim situacijama u kojima se bend našao. Eddieja mi je posebno bio zanimljiv jer je uvijek govorio u ime svog brata Petea, zbog čega sam pomislila da postoji razlog zašto Pete nije intervjuiran. S druge strane, smatram da je Camilina perpektiva također vrlo zanimljiva i s uživanjem sam pratila kako je njezin odnos s Billyjem utjecao na ishod priče. Također mi se svidjelo koliko je autorica skakala između njihovih glasova. Možda pomislite kako je ovaj narativni stil zbunjujući kad ga vidite na papiru, ali u praksi je iskustvo čitanja učinilo još imerzivnije.



Oni koji te nisu voljeli dovoljno, često ti zaposjedaju misli kad ne možeš zaspati. Stalno se pitaš što ti je budućnost mogla donijeti, ali to nećeš saznati. Možda to na neki način i ne želiš.


Sve u svemu ova knjiga je jednostavno sjajna. Pročitajte je. Progutajte je. A onda je ponovo pročitajte. Iskreno, u ovoj knjizi najviše me živciralo samo što nisam mogla čuti pjesme koje su opisivali dok sam čitala - iako se nadam da će to netko uskoro omogućiti obzirom da Amazon Studios snima mini seriju, a glavne uloge su dodijeljene Riley Keough (inače unuci Elvisa Presleya) i Sam Claflinu (blush, blush). Pažnja koja je posvećena detaljima kao što su glazbene reference također pomogla da doživljaj bude tako autentičan i realan. Likovi su sjajni, zaplet pomalo kompliciran, ali uvjerljiv, a likovi i zaplet imaju prelijepu dubinu koja će ljubitelje rock'n'rolla prodrmati do srži. SAMO PROČITAJTE.