• Marija Taraš

KORZET - LAURA PURCELL

Updated: Mar 29

Izdavač: Znanje.hr

Prijevod: Lidija Toman

2022.





Moja pobožna majka naučila me sedam djela tjelesnog milosrđa: gladnoga nahraniti, žednoga napojiti, siromaha odjenuti, bolesnoga njegovati, utamničenika pohoditi, mrtvoga potkopati. Većinu ovoga smo u radile zajedno, dok je ona bila živa. A onda smo moj otac i ja pokopali nju. Zadatak manje na popisu.

 

Dorothea Truelove je mlada, bogata i lijepa. Ruth Butterham je mlada, siromašna i čeka suđenje za ubojstvo.


Kada je Dorothein dobrotvorni rad odvede u zatvor Oakgate, oduševljeno prihvaća priliku da istraži svoju fascinaciju frenologijom i testira svoju hipotezu da oblik lubanje neke osobe može rasvijetliti njihove najmračnije zločine. Ali kad upozna tinejdžersku krojačicu Ruth, suočena je s još jednom teorijom: moguće je ubiti iglom i koncem. Jer Ruth svoje zločine pripisuje nadnaravnoj moći svojstvenoj njezinim šavovima.


Priča koju Ruth mora ispričati o svojim smrtonosnim kreacijama – o gorčini i izdaji, smrti i haljinama – poljuljat će Dorotheino uvjerenje u racionalnost i moć iskupljenja. Može li se Ruth vjerovati? Je li Ruth samo luda ili je ubojica?


Ne osjećam da kod svake knjige potpuno uronim u priču doslovno od prve stranice, ali Korzet spada upravo u tu relativno ekskluzivnu kategoriju. Besprijekorno napisana i često uzbudljiva priča prepuna pametnih ideja i zapleta, uvjerljiva do posljednje rečenice.


Kao povijesna fikcija pogađa u srž ovog žanra, ali je i popraćena mračnom i privlačnom radnjom koja je impresivno konstruirana, ali prožeta tragedijom. Među brojnim konceptima koji se istražuju u knjizi je i magični realizam, koji kao sredstvo pripovijedanju ponekad izaziva podijeljena mišljenja, ali ovdje je dovedeno do apsolutnog savršenstva.


Sve počinje s Dorotheom, mladom damom koja dobrovoljno daje podršku zatvorenicama u zatvoru Oakgate i bavi se frenologijom, nepreciznom znanošću kojom pokušava utvrditi jesu li te žene rođene da počine najteže zločine. Ali tada upoznaje 16-godišnju Ruth Butterham, koja je optužena za ubojstvo i ima najintrigantniju priču.



Vrijeme čudno potječe kad ste u mraku.

 

Ruth priča kako je prestala pohađati školu nakon što je izdvojena od strane višeg društvenog sloja, te ostaje kod kuće gdje ju je majka uči da postane krojačica. Ona pokazuje prirodni talent i ubrzo preuzima majčin posao, dok potajno izrađuje novi korzet koji djeluje kao svojevrsni oklop protiv njezinih strahova i nesigurnosti. No njezina sposobnost vrsne krojačice počinje užasavati Ruth, koja sumnja da je njezin posao povezan s nizom tragičnih događaja. Prisiljena je napustiti dom i postati šegrt tiranske gospođe Metyard, gdje saznajemo za njezino uznemirujuće iskustvo i kako je dospjela u zatvor, gdje čeka da bude osuđena na smrt.


Knjiga je ispričana iz različitih perspektiva i Dorothee i Ruth, i premda su imale drugačiji ton, međusobno su se dobro komplimentirale. S obzirom na to, imam osjećaj da se mnogo više uložilo u Ruthinu priču, koja je bila tužna i nemilosrdno fascinantna. Opijajuća kvaliteta pisanja pomogla mi je da razvijem emocionalnu vezu s njom.



Samo vas patnja može natjerati da shvatite što je u životu dobro.

 

S Dorotheinog gledišta također se može pronaći mnogo intriga, u načinu na koji ona reagira na Ruthinu priču i kako se ona potpuno razlikuje od njezinih postojećih razmišljanja o frenologiji. Napisana je vrlo raskošno i opisno, što mi se svidjelo. Međutim, to je dio knjige s kojim sam i ja imala nekih poteškoća. Ponekad kao da su elementi Dorotejinog narativa odvlačili pažnju od glavne radnje. Glavno otkriće konačno stiže i to dovodi do dramatičnog kraja, ali što se mene tiče ne bi bila nikakva greška da se taj dio priče otkrio i prije.


Odmah me zaokupio jedinstveni koncept frenologije i uloga koju je odigrala u knjizi. To je dalo iznimno zanimljivu perspektivu, a Dorothein entuzijazam za njega bio je jednako zarazan za mene koliko i odvratan za njezine potencijalne udvarače. Bilo bi sjajno da je tema bila još više istražena, ali razumijem da je to možda naštetilo tempu.


Ruth je bila moj omiljeni lik. Njezina je priča tužna i dirljiva, ali i tako intrigantna. Živopisnost pisanja često daje osjećaj kao da sam bila ondje s Ruth dok priča o svom životu Dorothei, ali uspijeva zadržati osjećaj tajanstvenosti zbog kojeg se pitate govori li ona cijelu istinu.


Kroz Dorotheu te sumnje izlaze na površinu, što otkriva prilično svojeglav ženski lik. Nedvojbeno najsloženiji lik u knjizi je kći gospođe Metyard - Kate, koja je, ispostavilo se puno više od onoga što se izvorno čini, što se zapravo može reći još kojeg lika, pogotovo ako putem ne shvatite najsuptilnije naznake. Knjiga bilježi mračan i neumoljiv prikaz viktorijanske Engleske, koji ne samo da odgovara atmosferi i tonu, već je priči pružio i svojevrsni oštar realizam. Zatvor i trgovina gospođe Metyard su bila savršena kulisa obojana tlačenjem i očajom. Još jedna stvar koja savršeno odražava mjesto i vrijeme je stil pisanja. Laura Purcell piše s takvom elokvencijom i profinjenošću, a u isto vrijeme plete zaplet koji ne prestaju zaokupljati vašu pažnju.