• Marija Taraš

Kralj koji je zabranio mrak - Emily Haworth-Booth

Izdavač: Školska knjiga

Prijevod: Anda Bukvić Pažin

Godina: 2019.



„Bio jednom jedan mali dječak koji se bojao mraka.“


„Jesam li to ja, mama?“ upitao me Nano. Nasmiješila sam se i pogladila kosicu, vrlo sličnu nekada mojoj. „Možda. A možda je to priča o svima nama, dečko. Hajde da vidimo!“. Zadovoljno se naslonio na moje rame, poigravajući se prekidačem noćnog svijetla. Svjetiljka sa stropa gori, ipak se priče za laku noć ne čitaju u mraku. Ili?


Dok je vani padao mrak, mi smo utonuli u priču o kraljeviću koji se bojao mraka. Kraljeviću koji je čvrsto odlučio da će taj mrak zabraniti čim postane kralj. Kada je napokon svanuo taj dan, mladog kralja okružili su savjetnici koji su ga podučili kako da uvjeri svoje podanike da je zabrana mraka zapravo njihova ideja. Počeli su širiti ružne i zastrašujuće glasine o mraku. Nije dugo trebalo i mrak je došao na zao glas i postao nepoželjan, a kralj je napokon mogao uvesti zabranu mraka.


„I svi su dobili to što su mislili da žele pa su zato mislili da su sretni.“

Zabranjeni su zastori, svijetla su gorjela bez prestanka, uvedeni su genijalni protumračni šeširi, čak je postavljeno i umjetno sunce kako bi osigurali da je mrak zaista zauvijek protjeran iz kraljevstva. Neprestano se slavilo, što i nije bilo teško jer je stalno bio „dan“. No, s vremenom su se ljudi umorili. Od slavlja. I od svjetla. Nedostajao im je mrak. Shvativši da su pogriješili, pobunili su se i tražili da se ukine zabrana mraka. Kako bi smirio podanike, kralj i njegovi savjetnici odlučili su prirediti najveću proslavu uz raskošan vatromet. Pa, možete zamisliti kako je to prošlo! Vidjevši da nema drugog izlaza, podanici su uzeli stvar u svoje ruke. Svjetla u kućama gasila su se jedan po jedan. Dok su čuvari svjetla pokušavali uspostaviti red, malena skupina uzverala se na zidine palače i izgasila umjetno sunce. Bio je to savršen trenutak za veliko finale vatrometa. Kralj je napokon shvatio koliko je mrak važan, te je ukinuo zabranu i uveo proslavu kako nikada ne bi zaboravili što su umalo izgubili.


U ovoj britkoj i snažnoj priči spoznajemo pokretačku snagu straha, ali i odgovornosti pojedinca na djelovanje. Kralja je njegov strah paralizirao, kao što to čini mnogima od nas. Često smo skloni prenositi svoj strah drugima kako se ne bi morali suočiti njime, ne razmišljajući pritom o posljedicama i dobrobiti drugih. Kako djeca, tako i mi odrasli. Međutim, dok god smo svjesni toga i dok god nastojimo kritički sagledati događanja oko sebe i tome podučiti našu djecu, vjerujem da će se uvijek naći dovoljno odvažnih i hrabrih da nas povedu pravim putem, bio on svijetao ili mračan.


Po završetku priče, moj je mali kraljević naredio

prekidač u rukama upita: „Mama, što da ja sada

ugasim malo svjetlo?“. Legla sam pored njega i

rekla da pokuša, pa ćemo zajedno pogledati kroz

prozor, vani u mrak. Malo se jače stisnuo uz mene

i ugasio svjetiljku. Kroz prozor gledale su nas sjajne

zvijezde zimskog neba. „Kako se zove ona zvijezda,

mama?“ upitao je tiho. „To je najsjajnija zvijezda u

zviježđu Lava, Vaša Visosti. Ime joj je „Regulus“,

što znači kraljević.“.