• Marija Taraš

Nevidljivi život Eurídice Gusmão - Martha Batalha

Nakladanik: Naklada Ljevak

Prevoditelj: Dean Trdak

2019.





Dugi niz godina rad žena, neplaćeni poslovi koje su radili ili obavljali, bio je nevidljiv. Tu je, naravno, ona "stara" da muž jednog dana dolazi kući s posla i vidi da je u kući nered, djeca bjesomučno trče, a večera ga ne čeka jer ga je supruga shvatila da njen suprug misli kako ona ne radi „ništa“ po cijeli dan i tako je odlučila da se ispuni njegovo uvjerenje i zato zapravo togs dana nije radila "ništa"... Scenarij koji vrlo jasno prikazuje bit. On nikad nije vidio posao koji je ona radila sve do dana kad je odlučila da ga više neće raditi. Njezin je rad, koliko god važan, bio je nevidljiv sve dok nije ostao nezapočet i nedovršen. Roman Marthe Batalha "Nevidljivi život Euridice Gusmao" dolazi s istog mjesta gdje je ženski rad i život nevidljivo, osim ako ne podbace u onom što društvo očekuje od njih.




„I Euridice koja nikad nije upoznala drugi život osim onoga u toj kući i toj četvrti, pomislila je da njen muž ima pravo. Antenor je znao sve o svijetu. Studirao je računovodstvo, bio službenik Banco de Brasil i raspravljao o politici s drugim muškarcima. Dok je radila na receptima, bila je sigurna da stvara nešto vrijedno, ali je sada pred mužem, sve izgubilo smisao. Objaviti knjigu, govoriti na radiju, poučavati kuhanje, sve su to bili pusti snovi. Onaj koji je imao viziju bio je Antenor – viziju koju je određivalo sve ono što je vidio iz tramvaja kad je išao na posao. Svejedno, i to je bilo više od bilo čega što je mogla vidjeti Euridice, koja je vidjela samo kućne zidove, štandove na tržnici, žitrice u smočnici I golemu prazninu koja ju je izjedala iznutra.“


Euridice se udaje za svog supruga Antenora jer se to od nje očekuje. Postat će domaćica i majka u Riu 40-tih godina. Ona igra svoju ulogu, ali je ne prihvaća ili istinski ne uživa u njoj. Umjesto toga, ona dugo vremena provodi tražeći svoju svrhu u životu unutar društvenih ograničenja koja su joj postavljena. Prije braka bila je izuzetna glazbenica, svirala je flautu. San o glazbenoj karijeri morao je biti gurnut po strani kako bi se udala i postala majka. Tada je, kako bi ispunila vrijeme i zaokupila svoj um, naučila kuhati egzotična i impresivna jela. Ali ni to je nije dugo trajalo, a neobična hrana nije pretjerano godila njenoj djeci ni suprugu. Čak ni kada je napisala vlastitu kuharicu, to nije bilo dovoljno da impresionira njenog muža koji je odbio njenu molbu da objavi kuharicu.



„Mjeseci nakon pokopa bilježnice iz enciklopedijskih svezaka bili su teški. Pokušala se više posvetiti djeci, ali ta posvećenost bila je, da kažemo tako, razroka. Jednim okom odijevala je Alfonsa i Ceciliju za školu, a drugim se pitala: Je li moguće da je život samo ovo? Jednim okom pomagala je djeci oko zadaće, a drugim se pitala: A kad me više ne budu trebali? Jednim okom pripovijedala im je priče, a drugim se pitala: Postoji li u životu i nešto drugo osim školskih kuta, tablice množenja i priča za djecu?


Nakon kraćeg perioda melankolije,naučila je šivati i postala je prilično vješta krojačica, odijevajući se prvo samu sebe, a zatim i žene iz susjedstva. U Euridice se ponovo budi žar stvaralaštva i napokon se osjeća donekle ispunjeno. Navikla je biti ona koja uvijek revno ispunjava svoje dužnosti prema obitelji i društvu, naročito ot kada je njena sestra Guida bez riječi napustila dom, a Euridice je na sebe preuzela teret da više nikad ništa ne razočara njene roditelje. Ali jednog dana, njen suprug nailazi na improvizirani krojački salon u svom dnevnom boravku i izričito zabranjuje Euridice da radi od kuće. Euridice ponovo zapada u tihu, ali ovaj put sasvim primjetnu melankoliju koju više ni ne pokušava prekriti. Gledajući svaki dan u jednu te istu točku, svoju policu s knjigama napokon se u njoj budi interes i ona počne mahnito čitati. Provodi sate i sate u knjižnici pokušavajući upiti svo znanje kojeg se može domoći. Euridice se budi i svi oni pusti kotačići u njenoj glavi napokon nalaze svoju svrhu. Jednog dana odlazi i kupuje pisaći stroj. Više se ne obazire na da li ono čime se bavi smeta njenom suprugu ili djeci. Napokon postaje autorica, ne samo svoje priče već i narednih poglavlja svog života.


Euridice je odlučna i veoma inteligentna žena kojoj je uloga koja joj je zadana iznimno dosadna. Njena lijepa sestra Guida odabrala je drugačiji, manje konvencionalan put kroz život ali ni ona ne može ispričati svoju priču ništa više nego što je Euridice mogla živjeti svoju onoliko potpuno koliko bi htjela, čak niti nakon što se vratila načinu života koje je društveno uvjetovano i prihvatljivo.



„Potisnula je svoje želje ostavivši na površini samo uzronu djevojčicu. Onu koja nije podizala glas ili kratila suknju. Onu koja nije imala snove drugačije od snova svojih roditelja. Onu koja je govorila „Da, gospođo“ i „Ne, gospodine“, ne pitajući se nikad zašto je rekla „da“ ili zašto je rekla „ne“.
Bila je u tom katatoničnom stanju kada je upoznala Antenora. I ostala bi u njemu zauvijek da je Onaj Dio Euridice koji nije htio da Euridice postane Euridice, zajedno s obećanjem roditeljima da će biti dobra djevojčica, zajedno s potlačenošću žena četrdesetih godina dvadesetog stoljeća, da je sve to uspjelo spriječiti Euridice u tome da postane Euridice.“



Ovo je prava, lokalna priča ispunjena vrckavim i često veoma frustriranim likovima. Euridice je snažna, prilagodljiva i dosta izazovna kao lik. Ona apsorbira razočarenje u svoj život, koji su redom više duhovnog karaktera nego tjelesna razočarenja i osude sestrinog ponašanja, najbolje što može kao žena u takvim vremenima i okolini. Euridice se drugačija u svojim htjenjima za višim, u svojoj potrebi da bude vidljiva i to joj se povremeno vrati u vidu ogovaranja i predrasuda njene okoline, ali ona je nepokolebljiva u svojoj namjeri da se razvije u ispunjenu i uspješnu ženu kakva želi i mora da bude. Ostaje simpatičan karakter na svakom koraku puta prema samoj sebi.


Nevidljiivi život Eruidce Gusamo“ je zanimljiva priča koja nam pruža osebujan uvid u život i snove jedne pomalo ekscentrične Brazilke sredinom 20. stoljeća koja se budi i postaje vidljiva kao žena i osoba svojoj obitelji, svojim susjedima i što je najvažnije, sama sebi.