• Marija Taraš

Ništa nikada nikamo ne odlazi - Natalija Vorobjova Hržić

Updated: Aug 14, 2020

Nakladnik: Mozaik knjiga

2020.



„Sjene, sjene… Kako su guste te sjene prošlosti. Nečujno prilaze, šutke okružuju, osuđujuće gledaju i već te obilaze kao u njemom, fluidnom kolu čiji se obrisi neprekidno mijenjaju, tren približavajući se, tren udaljavajući – sjene, šutljivi svjedoci prošlosti.“


Natalija Vorobjova Hržić nije samo spisateljica i slavna filmska glumica Sovjetskog Saveza, već je tijekom posljednjih pedeset godina života u Zagrebu postala nezaobilazna figura hrvatske kulturne scene. Osim što su njena brojna djela nagrađivana u Hrvatskoj i Rusiji, u svom otmjenom salonu okružena brojnim umjetninama okuplja brojne umjetnike, političare i književnike, ali i putuje diljem svijeta kako bi prisustvovala raznim kazališnim premijerama (koja je njena velika ljubav), izložbama i elitnim, svjetskim skupovima iz područja kulture ali i mode. Živjeti tako uzbudljivim životom, mnogima od nas nestvarnim i prilično filmskim i bajkovitim, znači susretati iznimne ljude te naravno doživjeti i mnoge anegdote i avanture koje nam donosi u svojoj posljednjom zbirci priča „Ništa nikada nikamo ne odlazi“. Kroz svoje priče, spisateljica nam otvara vrata svijeta koji ju je izgradio i oblikovao, svijeta koji obiluje prekrasnim prizorima avenija, popularnih skijališta, dnevnih boravaka u kojima su se dijelili više i manje lijepi trenuci. S nama dijeli iskustva proizašla iz odnosa s ljudima koji su je voljeli ili joj zavidjeli i podmetali noge i iz svih njih je izvukla nešto dobro, korisno i trajno – iskustvo i sjećanja na stjecanje istog. Ono što je upečatljivo jeste činjenica da, iako je sebe u ovoj autobiografskoj prozi prilično ogolila , mnoge je spomenute likove štiva otkrila tek u kontekstu događaja i njenog istančanog osjećaja za lijepo, a sve je ostalo , vrlo damski prikrila rupčićem od svile.



„Gledati čovjeka svisoka imaš pravo samo tada kada mu pomažeš ustati“, rekao je Marquez. Slažem se.