• Marija Taraš

OTOK ČUVARA OLUJA - CATHERINE DOYLE

Updated: Aug 22, 2020

Nakladnik: Znanje

Prijevod: Hana Greta Matković

2020.





"Ne daj da me dubine progutaju."


Fionn se boji mora. Ne zanimaju ga pustolovine ili brodolomi ili nemirni vjetar koji šuška i šapuće preko otoka kao da traži nešto. Međutim, stara se čarolija u dubokim u slojevima Arranmorea uskomešala i neprestano doziva Fionna. Dolazi mračna oluja, kroz vrijeme i preko mora, ista ona oluja koja je uzela njegova oca prije dvanaest godina. Kako bi zaštitio svoju obitelj, Fionn mora prihvatiti svoju sudbinu nasljednika čuvara oluja i suočiti se sa strahom koji ga je proganjao onoliko dugo koliko se može sjećati.




"Postoje različiti oblici opasnosti, Fionne. Ponekad su putivanja na koja se upustimo unutar nas samih zahtjevnija od onih na olujnom moru."


Fionn je čekao da se otok pojavi. Onaj o kojem im je govorila dok je bio mlađi, a oči joj bile staklene s nekim odsutnim pogledom u daljinu. Ponekad je otok bio lijepo mjesto. Ponekad tužno, neumoljivo mjesto za kojeg ga nije vezalo ništa osim sjećanja na svog oca, davno izgubljenog na moru. Sve što je Fionn ikad sigurno znao jest da ju je Arranmore progonio i nikada nije mogao shvatiti je li to uglavnom dobra ili uglavnom loša stvar. Shvaćao je samo mjesta mogu biti jednako važna kao i ljudi. Da mogu imati jednaku moć nad vama ako im dopustite.


Ova je knjiga bila apsolutno savršenstvo od prve riječi do posljednje. Vrvi čarolijom, mitologijom i obitelji - uživala sam u svakoj minuti čitanja.

Evo nekoliko razloga zbog kojih biste trebali čitati ovu knjigu: Fantazija čija je radnja postavljena u Irskoj - treba li još koji razlog?! Ako ste već kao dijete uživali u folkloru, legendama i narodnim pričama, onda će vas oduševiti irska kultura pripovijedanja. Priča je postavljena na Aranskim otocima - kada većina ljudi misli na Irsku, oni to već smatraju otokom, ali često ne misle o stotinama sićušnih otoka oko glavnog otoka, nekima naseljeni ljudima, a drugima samo kolonijama morskih ptica. Mislim da otočne kulture često imaju određene kulture ili tradicije koje ih razdvajaju od 'kopna' pa je sjajno upoznati neke od ovih manje poznatih priča i izvući ih na vidjelo. Volim fantastiku i ova priča ima slojeve folklora, mašte i magičnog realizma - a sve to otočani prihvaćaju kao dio svakodnevnog života! Imam slabu točku za ekscentrične starce, kako u stvarnom životu, tako i u pričama. Ljudi nose toliko priča unutar sebe, stari ljudi više od većine, pa volim odvojiti vrijeme da ih čujem i upijem dio njihova znanja i iskustva. Fionnov djed, Malachy Boyle fantastičan je lik koji ima velike moći, ali također počinje patiti od nekih staračkih hirova.



"Postoje i gore stvari kojih se treba bojati, Fionne. Života bez ljubavi. Puta bez značenja. Srca bez hrabrosti."


Priča me podsjeća na duge ljetne praznike koji su, barem se tada činilo, trajali zauvijek kad sam bila dijete. Ljeta smo provodili na plaži, penjući se po stijenama, neprestano u moru. Sviđa mi se kako Fionn i Tara odlaze iz grada i rade isto. More je u ovoj priči gotovo lik. Odrastajući uz more i okružena morem, ovo je zbilja s kojom se djelomično mogu saživjeti. More može biti razigrano, ali i opasno, mirno ili bijesno. Likovi u ovoj knjizi vam se uvlače pod kožu od prve riječi - Fionn koja je strašno nespretan, njegova sestra Tara koja prilično uživa u ulozi dosadne starije sestre, njegova mama koja se trudi spojiti kraj s krajem u Dublinu, a ipak želi da njezina djeca doživite čarobno mjesto gdje je odrasla. Fionnin i Tarin otac koji je prisutan u njihovim sjećanjima, ako ne u stvarnosti. A, moj najdraži lik, Fionnov djed, Čuvar Oluja, nosi u sebi mnoštvo uspomena i veliku odgovornost koji su priča za sebe. Ova knjiga me jednostavno očarala i jedva, jedva čekam nastavak!

Vjerujem da ćete i vi i klinci podjednako uživati u njoj!