• Marija Taraš

PO RUBOVIMA DUŠE - MARIJA KLASIČEK

Nakladnik: Fragment

2020.


Mariju sam prvi put primijetila u bespućima društvenih mreža. Međusobno smo si komentirale postove, podijelile pokoje mišljenje i iskustvo i kroz sve to si nekako kliknule. Vjerujem da su mnogi čuli za njen portal Amazonke. Marija je žena koja je odlučila živjeti svoj san i možda je ta hrabrost upravo ono što mi se najviše sviđa kod nje. Iz tog razloga se nisam iznenadila kada sam čula da izlazi njena prva knjiga, još k tome u nakladi splitske naklade „Fragment“.


Knjiga „Po rubovima duše“ zbir je autoričinih tekstova pisanih u etapama i raznim fazama njena emotivnog sazrijevanja. Marija Klasiček prikazuje nutrinu jedne i stotinu drugih žena koje promišljaju o smislu vlastita življenja, međuljudskim odnosima (naročito sa ženama), stalno mašući zastavom na kojoj piše „Dovoljna si!“. Ističe kako je na vlastitoj koži naučila da vrijednost jedne žene ne leži u njenoj vanjštini, ali i to kako se ne treba libiti prihvatiti svoj izgled kao dio identiteta čije prednosti trebamo koristiti u daljnjem razvijanju i izgradnji svoje „misije“ na ovom svijetu. U svojim tekstovima potiče da si dozvolimo biti ljudska bića kojima je s vremena na vrijeme potreban, itekako zaslužen, predah. Život žene je, svugdje u svijetu, a naročito na ovim prostorima obilježen patrijarhatom i nepisanim pravilima po kojima bismo trebali živjeti, voljeti i misliti. Marija međutim vjeruje da ćemo s ponosom, koji je također dio tvrdog mentaliteta ovih prostora, utrti bolje puteve djevojčicama koje dolaze.

Kroz neka poglavlja autorica nas provodi kroz ključne trenutke i događaje njena života koji su joj bili svojevrstan „Wake-up-call“ i Marija je naučila da NE MORAŠ NIŠTA SAMO JER SI ŽENA.

Odrastanje nam je, u ovom ili onom trenutku, padalo teško. Mnogi od nas su se morali naučiti nositi sa sustavnim zlostavljanjem, stereotipima, kompleksima i traumama. Sve one su sudjelovale u kreaciji osobe koju danas pronosimo kroz svijet. Lako odbacujemo i zaboravljamo vlastite snove i slojeve od kojih smo sazdani jer nemamo hrabrosti potrebnu za drugačijost. Prepuštamo se strahu i njegovoj paralizirajućoj moći. Ono što je važno istaknuti jest da je Marija itekako svjesna da je pokušati pomaknuti zidove u glavama nekih ljudi gubljenje vremena koje trebamo koristiti za vođenje ispunjena života i disanje izvan ekrana.


Preuzmi...

Moje sulude nade i besmislene strahove.
Moje neisplakane suze i napukao glas.
Moje neispunjene snove i grižnju savjesti.
Sve moje, što nije moje, molim Te preuzmi.
I riječi što ih nisam zapisala, što su zapele u grlu i još tamo stoje.
I mostove koje sam napola spalila.
I ljude koje sam voljela i njihove sjene.
I one koji bole i koje sam boljela.
I dugove moje i sav moj jad.
Sve moje što nije moje, svaku misao, emociju i riječ. I svaku zabludu. Preuzmi.


Pred nama su riječi žene koja nikad nije odustala jer je čvrsto vjerovala da će se na kraju sve posložiti točno kako i kad treba. Žene koja je odbacila svoje i tuđe predrasude, tražeći mjesto za vlastiti napredak na način da si osvješćuje svoje loše strane i upornim radom ih pretvara u dobru pokretačku snagu. Život je, kako Marija kaže, s druge strane straha.



Moja snaga, to sam ja. Izrasla iz svake krive i prave odluke koju sam u životu donijela. i stojim iza nje i snosim odgovornost za nju. I idem dalje.


U ovoj knjizi naći ćete tekstove koje možete pročitati svakodnevno. Neki će Vas dirnuti, neki biti simpatični a s nekima se možda i nećete složiti. No to ne umanjuje vrijednost življenja o kakvoj priča Marija Klasiček. Neka nas takvih nepokolebljivih bude što više.