• Marija Taraš

Uvez - Bridget Collins

Updated: Dec 22, 2019

Izdavač: Stilus knjiga

Prijevod: Jelena Pataki

2019.



„Što je gore? Ne osjećati ništa ili žaliti za nečim čega se više ne sjećaš?“


Uvez. Knjiga koja je izazvala priličan hype. Da li je to zbog neobične i originalne priče, marketinga ili prekrasne naslovnice – ne znam. Znam samo da nisam uspjela odoljeti ostaviti do pola pročitane knjige i započeti čitanje Uveza (hvala Ingrid). Mislim da je radnja romana, makar u grubo, poznata svima kojima je knjiga zapela za oko. I da, moram priznati da bi mi bilo malo draže da tekst na poleđini ne otkriva činjenicu da jedna od uvezenih knjiga u nosi ime glavnog lika Emmetta Farmera.


Vjerujem da velik broj knjigoljubaca voli knjige o knjigama, a zadnje ih je vrijeme prilično. Ono što Uvez čini drugačijom jest da je knjiga samo sredstvo kojim se isprepleće natruha magije, jedna zanimljiva ljubavna priča i prikaz kukavičke i sebične ljudske prirode. Roman je podijeljen u tri dijela. Prvi započinje pozivom mladom Emmettu Farmeru da postane šegrt knjigoveži u močvari. Emmett koji je nekada bio snažan mladić i uzdanica svoje obitelji, oslabljen je misterioznom bolešću te se čini da nema drugog izbora doli učiniti kako mu je rečeno. Njegov odnos s roditeljima i sestrom je ispunjen brigom i ljubavlju, ali osjeća se neka tajnovita jeziva sjena među njima. Jeza koje je Emmett itekako svjestan ali je ne može objasniti. Po dolasku u knjigovežnicu mladić strpljivo izučava zanat kod Seredith, stare knjigoveže koja se prema njemu odnosi s možda pretjeranom brižnošću, pokušavajući prikriti činjenicu da o Emmettu zna više nego on sam. Malo po malo Emmett otkriva tajne knjigoveštva, i mada se zgraža nad spoznajom da se u knjigu uvezuju ljudske uspomene koje oni potom zauvijek gube, njegovo povjerenje u Seredithinu plemenitost i snažna privlačnost koju osjeća prema knjigama ga tjeraju da ne posustane u izučavanju zanata kojeg se ostatak svijeta boji i od njega zazire. Možda će se prvi dio romana na trenutke učiniti pomalo rastegnut i nakićen, no ovo je zapravo dio u kojem se najjače osjeća mistična magija koju mnogi čitatelji očekuju.


U drugom dijelu vraćamo se natrag u prošlost odnosno u život Emmetta Farmera prije bolesti, dok je još uvijek bio jednostavan, snažan i prilično sretan mladić sa sela koji je razmišljao kako poboljšati uvijete života na farmi za sebe i svoju obitelj. U ovom dijelu se ponovno pojavljuje lik Luciana Darnaya, tajanstvenog mladića koji u prvom dijelu dolazi k Seredith na uvez u močvaru. Obojica osjećaju izrazitu nesnošljivost jedan prema drugom, dijelom jer pripadaju različitim slojevima društva pa se Emmett osjeća inferiorno naspram Luciana, dijelom jer su sušta suprotnost iznutra i izvanam među njima se s vremenom razvija odnos kojeg će i sami teško moći definirati. Osobno mi je drugi dio romana najdraži, radnja je ritmična a prikazi likova i njihovih slabosti vrlo su stvarni i očekivani, koliko god se uvjeravali da bismo mi postupili drugačije.


Naraciju u trećem dijelu romana preuzima Lucian Darnay te se nastavlja radnja iz prvog dijela priče. Slike engleskog ruralnog kraja zamjenjuje blatnjav, hladan grad koji vrvi oholim pripadnicima visokog društva i bijednim životima sirotinje i propalica čijim se jadima hrane. Castelford je mjesto gdje se plemeniti čin uvezivanja iz prvog dijela pretvara u sredstvo prikrivanja najgnusnijih izopačina i njihovog beskrajnog ponavljanja, sredstvo iznude i ucjena, sredstvo prljavog bogaćenja i izrade trofeja moćnicima, samoprozvanim bogovima. Ovdje nema pravde, nema časti, nema dobrote a svaka nevinost biva zatrta u samom začetku. Neću prepričavati daljnju radnju dijela u kojem se Emmett i Lucian suočavaju s posljedicama zlouporabe knjigoveštva, ali i se sami sa sobom.


Teško je komentirati Uvez bez da se referirate na radnju. Da je čista petica, nije. Bilo je tu i tamo trenutaka kada bi zakolutala očima, mada priznajem - glavni protagonisti su gotovo još uvijek tinejđeri pa se i to treba uzeti u obzir. Bridget Collins se zaista posvetila lijepim ali detaljnim opisima prostora, vremena, govora tijela likova čime u našim mislima oslikava ambijent i emociju romana, što povremeno dovede do zasićenja i pomalo skreće pažnju s radnje. Možda nisam očekivala da ću naletjeti na ljubavnu priču usred nečeg misteriozno magičnog kao što je knjigoveštvo, ali zaista mi je drago da jesam. Način i ritam kojim se odvijala, kojim se prišuljala u moje čitateljsko srce me je neočekivano ganuo i dao mi sasvim novu perspektivu. Najviše mi se svidjelo što Bridget Collins nije uljepšavala osobine svojih likova, zapravo teško mi je donijeti sud da li je iti jedan lik u potpunosti dobar. Svatko od njih je u jednom trenutku bio sebičan, kukavica ili u najmanju ruku proračunat. Moral postaje prilično iskušenje kada je riječ o nama samima, zar ne?


Uvez je knjigu koja će većinu zaljubljenika u knjige povući u svoj primamljiv zagrljaj, u to ne sumnjam. Moja preporuka je da se jednostavno prepustite knjizi u kojoj su samo život i sjećanja stvarna priča a romani tek slabašne kopije istog, ništa drugo doli obični lažnjaci.

Uživajte!