• Marija Taraš

ZALJUBLJENI - ALFRED HAYES

Updated: Jul 14

Nakladnik: Petrine knjige

Prijevod: Mirna Čubranić

2022.

Započinjem recenziju s velikim komplimentom za ovu knjigu - potresna je. Ona je bespoštedno ispitivanje propale ljubavne veze u New Yorku nakon Drugog svjetskog rata, iz perspektive 40-godišnjaka koji gleda unatrag na ono što je izgubio, ne sa sentimentalnošću, već sa svim teškim emocijama koje teško priznajemo sebi samima. Njegova sjećanja obojana su ljutnjom, gorčinom, ogorčenošću i samo-optuživanjem.


Odnos kojeg se prisjeća prepun je komplikacija. Viđao je lijepu ženu koja je žudjela za predanošću i stabilnošću - stabilnošću u smislu statusa u vezi, ali i u smislu materijalnih dobara. Njezin ljubavnik izbjegava konvencionalne obveze, preispitujući njezine prioritete dok intelektualizira svoje. Bogataš ulazi u život te žene i predlaže joj platiti 1000 dolara za noć s njom. Svi su ti likovi s manama i na neki način izgubljeni, niti jedan ne može ispuniti želje i potrebe drugoga. Hayes predstavlja njihove sukobe i sirove emocije prozom koja se kreće od čiste ljepote do gnjeva koji oduzima dah. Njegov je ekonomičan stil koji mi je ponekad ostavljao bez riječi. Ne mogu se sjetiti kad sam posljednji put čitala roman koji je prenosio bijes s takvim intenzitetom.



Tijekom romana, Hayesova me proza ​​neprestano privlačila. On istražuje tjeskobu koju skrivamo iza smirene maske:



"Sposobnost za patnju jedino je što nismo izgubili, pomislio sam. Patnja nam dobro ide. Ali ta patnja većinom je nečujna. Susjede nikad ne uznemirujemo njome. Raspadamo se, ali raspadamo se vrlo disciplinirano. To smo mi. To smo definitivno mi. Disciplinirane ruševine."


"Pred njom sam u komediji prikrivanja osjećaja neprestano glumio ravnodušnost, a iznutra sam se polako skamenjivao. Činilo se da nisam sposoban za prirodnu reakciju."


"Tako sam, s jedinim licem koje sam imao, nastavio šetati gradom, oponašajući čovjeka koji je izašao malo na zrak ili malo vježbati prije spavanja."


Pronalazi riječi da prenese dio očaja izgubljenosti u ništavilu:



Jesi li dobro?, upitao sam.
Dobro je.
Što je onda ne valja?
Ništa, samo gleda ocean.
Zato što je tužan?
Nije tužan, rekla je; ne, nije to. Tuga je bila pogrešna riječ. Samo gleda ocean, i tamu, veliku tamu kojoj nema kraja. I na čas se izgubila u njoj.


On prikazuje divlje unutarnje monologe koji nam pomažu da održimo zamrznuto stanje pravednog gnjeva kada se borimo s nekim koga volimo i izgubimo:



"Ako je u meni postojao neki strah da ću je izgubiti, neka strepnja da će me ona napustiti, neka tjeskoba zbog koje sam oklijevao doista vjerovati da me voli, postojalo je i nešto drugo što je tvrdilo da ona ne laže kad kaže da me voli i da to moram prihvatiti i vjerovati u to da bi ta ljubav postala stvarna, tako da su sumnja i vjerovanje, povjerenje i nepovjerenje zagrljeni svojim proturječnim rukama ležali u meni jedno uz drugo… "


Cijelo vrijeme Hayes istražuje neku vrstu egzistencijalne tjeskobe koja je prožela poslijeratnu zapadnjačku popularnu kulturu, osjećaj da smo posve sami, da ne možemo pronaći smislenu vezu s drugima.



Hayes je prvi put objavio In Love 1953., a sada ga na hrvatskom jeziku izdaje nakladnička kuća "Petrine knjige" (btw. - Wow, Petra!). Čitajući knjige doživjela sam neka od svojih najupečatljivijih čitateljskih iskustava u proteklih nekoliko godina, i sretna sam što među te knjige ubrajam i "Zaljubljeni".